Slijepi danas i sutra

Sljepoća je uvijek bila i biti će teška invalidnost, te je stoga neophodno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih. Ovoj populaciji upravo moderna tehnologija uvelike olakšava život, ali i dalje, bez obzira na moderna poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invalidnosti. Osobama oštećena vida je prvenstveno neophodno osigurati neke zakonske pretpostavke; kao što je, zakon koji će na logičan i primjeren način utvrditi pokriće dodatnih troškova kojima su izložene slijepe osobe u svim fazama života, a te poteškoće proizlaze iz sljepoće kao takve. Tako primjerice, slijepa osoba u nekim situacijama svakodnevnoga života, u kojima osobe koje nemaju oštećenje vida nemaju nikakvih specifičnih potreba, mora plaćati za pomoć. Neophodno joj je potrošiti puno više novaca za svakodnevne kućanske aktivnosti, kao što su: jednostavni kućanski poslovi - pranje i čišćenje po kući, peglanje, kuhanje, te sitni kućni popravci koje svakodnevno obavljamo, a da toga nismo ni svjesni, a slijepa osoba mora zatražiti pomoć druge osobe i nerijetko za to i platiti. Također je neophodna pomoć u odlasku u banku, poštu, kupovinu i sl. Pogotovo je videća pomoć neophodna kad je riječ o nekim specijaliziranijim kupovinama, kao što su kupovina odjeće, obuće, kućanskih aparata i sl. U takvim situacijama slijepa osoba ne može funkcionirati bez pomoći nekoga tko vidi. Kako su to svakidašnje situacije nije uvijek moguće samo zamoliti za pomoć, počesto se mora platiti nekoga tko bi takvu pomoć trebao pružiti (primjerice poznanik, susjed). Jedan od specifičnih problema s kojima se svakodnevno susreće slijepa osoba, a gdje je neophodna pomoć videćih je i kretanje. Jedan dio slijepih osoba, zbog različitih barijera, nije dovoljno samostalan u kretanju i neophodna im je svakodnevna pomoć videćih; bilo kao vodiča do određene lokacije, bilo kao prijevoza. Ali i slijepe osobe koje se izuzetno dobro samostalno kreću, dosta često trebaju pomoć kada odlaze na nove lokacije koje su im nepoznate. Nažalost i za takvu pomoć često se mora pratitelju materijalno odužiti. Slijepima su neophodna posebno prilagođena pomagala kako bi mogli steći neke osnovne znanja i vještine, obavljati svoje poslove, pratiti predavanja na školama i fakultetima, te provoditi slobodno vrijeme. Na sreću jedan dio takvih pomagala je moguće dobiti preko doznaka Hrvatskog zavoda zdravstvenog osiguranja, ali je to još uvijek više nego nedovoljno. Postoji velik broj pomagala koja se uvoze i izuzetno su skupa, a većina slijepih ih nije u mogućnosti nabaviti iz svojim malih prihoda, te se često događa da slijepa osoba nema neko od pomagala koje joj je od izuzetnog značaja (primjerice govorni tlakomjeri, govorni mjerači glukoze u krvi i slično). Lista takvih potreba bi mogla biti i nekoliko stranica, ali smo mišljenja da je i ovo dovoljno da prikaže specifične potrebe jedne slijepe osobe u današnjem društvu. Također je neophodno zakonom o zapošljavanju konačno riješiti problem zapošljavanja slijepih, jer u ovo moderno vrijeme slijepe osobe ne mogu uči u trku za radno mjesto ravnopravno sa ne-invalidom, pa čak i sa većinom drugih kategorija invalidnosti; stoga je te pretpostavke potrebno zakonski omogućiti. Nažalost ne postoji velik broj radnih mjesta na kojima se mogu zapošljavati slijepe osobe. A radna mjesta na kojima su se tradicionalno zapošljavali slijepi kao telefonist i upravni administrator se kao takva sve više gase i zamjenjuje ih moderna tehnologija. Modernizacija tih radnih mjesta dovodi do smanjenja obima poslova, pa na tim radnim mjestima ili je smanjena potreba za ljudskim radom ili je ljudski rad nepotreban (primjerice uvođenje automatskih telefonskih centrala, smanjenje centrala jer sve veći broj poduzeća prelazi na direktne telefonske linije, na mnogim mjestima se ukidaju daktilobiroi). Na taj način moderna tehnologija postaje "neprijatelj" slijepih, ali i sa modernom tehnologijom slijepe osobe mogu jednako uspješno obavljati svoje radne zadatke kao i osobe koje vide, samo im je neophodno osigurati određene prilagodbe radnog mjesta. Ali u važećim zakonskim aktima ne postoji obveza poslodavca, niti bilo koga drugoga, da za slijepu-invalidnu osobu omogući prilagodbe radnoga mjesta; te se na taj nečim slijepu osobu onemogućava da se zaposli ravnopravno s osobom koja vidi. Ovo su osnovni zakonski preduvjeti koji su slijepima neophodni za uspješno življenje i integraciju u moderno društvo, te na ostvarivanju kojih se u Hrvatskom savezu slijepih trenutačno radi. Kada se zakonski preduvjeti ostvare trebalo bi više raditi na poboljšanju uvjeta života slijepih kroz organiziranje različitih edukativnih radionica i tečajeva, tečajeva svakodnevnih vještina i samostalnog kretanja, kreativnog provođenja slobodnog vremena, te svega onoga što bi jednoj slijepoj osobi omogućilo što ugodniji život sa hendikepom sljepoće koji je jedan od najtežih hendikepa, a u Hrvatskoj pogađa oko 5800 osoba. I na kraju, ništa manje važno je praćenje moderne tehnologije, koja slijepima može omogućiti uspješnu psiho-socijalnu integraciju u moderno društvo. Jer, primjerice, korištenje moderne računalne opreme slijepom učeniku ili studentu daje mogućnost da sudjeluju u nastavi ravnopravno sa ostalim učenicima i studentima. Otvara se mogućnost pisanja tekstova na crnom tisku, a što jednom slijepom prevoditelju može značiti izvor prihoda jednako kao i videćem. Nažalost prilagođena računalna oprema je izuzetno skupa, a za hrvatski jezik još uvijek ne postoje govorni programi za čitanje koji zadovoljili potrebe slijepih. Upravo je to područje - izrada govornog linuxa za hrvatski jezik, na kojem se u Hrvatskom savezu slijepih radi. Mi ,u Hrvatskom savezu slijepih. vjerujemo da ćemo na taj način omogućiti velikom broju slijepih, koji to žele, da se uspiju školovati i danas-sutra zaposliti u nekim zanimanjima koja se tradicionalno ne smatraju zanimanjima za slijepe, te će se tako ideja integracije provesti u djelo, a slijepima omogućiti da rade ono što žele i vole raditi. A na taj način će se donekle "pokriti" manjak radnih mjesta koji je nastao zbog moderne tehnologije u tradicionalnim zanimanjima za slijepe. Tako moderna tehnologija postaje prijatelj, a ne samo neprijatelj slijepih. Kao što je iz navedenog vidljivo, ova područja nažalost nisu intenzivirana u potrebnom obimu, jer su prioriteti slijepih hrvatske ostvarivanje zakonskih preduvjeta koji bi regulirali navedene prioritete.

Osobama oštećena vida prilikom kretanja je ponekad neophodna pomoć ljudi koji vide.

Ako želimo pomoći slijepoj osobi a ne znamo kako pomoći možemo pogriješiti.

To će za obje osobe (osobu koja vidi i slijepu osobu) biti veoma neugodno iskustvo.

Da bi se takve neugodne situacije izbjegle potrebno je samo slijediti par jednostavnih uputa.

Najvažnija stvar u svakoj komunikaciji, pa tako i u pružanju pomoći drugoj osobi je uspostavljanje prvog kontakta. Kada pristupamo slijepoj osobi najbolje je upitati smirenim glasom "Mogu li vam pomoći?" ili nešto slično.

Ukoliko slijepa osoba odbije našu ponuđenu pomoć ne trebamo se uvrijediti. Možda će drugi put nekoj slijepoj osobi pomoć biti neophodna.

Ako slijepa osoba prihvati ponuđenu pomoć, stanemo pokraj njene slobodne ruke. Slijepa osoba će vodičevu ruku uhvatiti odmah iznad lakta. Njena ruka je savijena u laktu. Na taj način je slijepa osoba pola koraka iza vodiča. Takav položaj joj omogućava da preko vodičeve ruke osjeti sve važne informacije o kretanju i da ima dovoljno vremena da pravovremeno protumači te informacije.

NIKADA nemojte slijepu osobu uhvatiti za ruku ili rame i gurati ju ispred sebe.

U nekim situacijama je neophodno hodati tako da je slijepa osoba iza vodiča. Tada vodič pomakne ruku iza svojih leđa, a slijepa osoba se pomakne za rukom i hoda iza vodiča. Neposredno prije dolaska do stepenica ili rubnika ili bilo kakve značajne promjene u visini terena po kojem se krećete malo zastanite, možete i reći što se nalazi ispred. Kad zakoraknete slijepa će osoba osjetiti promjenu u visini vaše ruke i znat će kako postupiti.

I prolazak kroz vrata može biti problem. Kako bi slijepoj osobi olakšali, vrata uvijek otvarajte onom rukom za koju se slijepa osoba drži, jer će i ona na taj način znati na koju se stranu otvaraju vrata. Ako je moguće neka slijepa osoba prilikom prolaska svojom slobodnom rukom zatvori vrata.

Kod ulaska i izlaska iz prijevoznih sredstava važno je da je vodič uvijek ispred slijepe osobe, a ne da ju gura ispred sebe. Hodajte uvijek jedan iza drugoga. Ako je to ikako moguće najbolje je koristiti vrata kod vozača, kako bi nas vozač mogao vidjeti. Koliko ste u mogućnosti omogućite slijepoj osobi da se slobodnom rukom može uhvatiti za rukohvat.

Ako ste u situaciji da slijepoj osobi pomognete da sjedne nemojte NIKADA osobu gurati u stolicu okrenutu leđima. Ruku za koju se drži slijepa osoba stavite na naslon stolice. Slijepa osoba će sama pronaći naslon i sjesti. Kao pomoć možete rukom slijepe osobe dotaknuti stol; to će uvelike olakšati orijentaciju o položaju stola i stolice.

Kod sjedanja u redove, kao na primjer u kinu ili kazalištu, dovesti slijepu osobu do željenog reda i postrance zakoračiti u red, leđima okrenuti sjedalima.

Računalo kao novo sredstvo integracije slijepih osoba

U posljednje vrijeme sve više ljudi koristi prednosti modernih tehnologija. Tako sve više ljudi rabi mobilne telefone, digitalne fotoaparate, digitalne dnevnike i računala. Slijepe osobe nisu iznimka. Čak štoviše, ovaj trend je kod slijepih još i uočljiviji. Tri su osnovna razloga za to:

1. Računala su dovoljno napredovala u zadnjih par godina, te su sada sposobna sintetizirati govor bez dodatne specijalne opreme.
2. Računalna oprema je pojeftinila, te je zbog toga lakše dostupna širem sloju stanovništva.
3. i najvažnije: Računala slijepoj osobi omogućavaju lakšu integraciju u društvo.

Stanje u svijetu i u Hrvatskoj:

U Hrvatskoj ima sve manje raspoloživih radnih mjesta. To pogotovo vrijedi za radna mjesta koja su prilagođena za slijepe. Novije tehnologije izbacuju tradicionalna radna mjesta za slijepe, kao što su telefonist, kartonažer, itd. S druge strane postoji kronični manjak programera, sistem-inženjera, i drugih kadrova koji kao sredstvo za rad koriste računalo. Slijepe osobe u svijetu sve više se kvalificiraju za baš takva zanimanja. Tako je u Velikoj Britaniji najvažniji predmet u školi za slijepe baš informatika, a preko 50% radne populacije slijepih rabi računala. U Hrvatskoj ima ukupno 5500 slijepih osoba, od kojih samo 50-tak aktivno rabi računala. U tome im pomažu računalni programi koji proizvode govor. Slijepe osobe koje uspiju nabaviti takve programe, i dodatnu opremu koja im je potrebna za uspješan rad, počinju sve više koristiti prednosti novih tehnologija. Uporaba baš tih tehnologija slijepima omogućuje da dio svog vidnog hendikepa nadiđu. Na primjer: računalo im omogućuje da pišu nešto na običnom tisku, ali da to mogu i pregledati, ispraviti, i otisnuti pravilno (na pisaćoj mašini nisu imali nikakvu kontrolu nad napisanim tekstom). Slijepi su do sad rabili uglavnom Brailleovo pismo, no njega ne znaju čitati ljudi koji vide. Računalo slijepima omogućuje komunikaciju sa videćim ljudima preko e-maila, a ta komunikacija je ravnopravna! Inače, slijepi uče jako mnogo stvari na pamet, kao što su telefonski brojevi, adrese, sastanci, itd. Računalo im omogućuje da koriste adresare, podsjetnike, i slična pomagala, i da im tako olakšavaju život. Glazbenici mogu rabiti iste alate kao i videći muzičari na računalu, itd. Ukratko, računalo slijepima definitivno omogućuje veću ravnopravnost i u komunikaciji i u mogućnosti zaposlenja. U svijetu stručnjaci tvrde da je budućnost slijepih upravo intenzivna uporaba računala. Kako slijepa osoba rabi računalo: Postoje dva osnovna pristupa: 1) Sve što se pojavi na ekranu, pojavi se i na "ekranu za slijepe" , tzv. Brailleovom retku. Radi se o jednom retku slova na Brajici, kojeg slijepi mogu čitati (opipati). Problem je da ova naprava košta oko 40 000 Kn, no Brailleov redak je ipak najprikladnije posebno pomagalo za slijepe korisnike računala. 2) Sve što se događa na ekranu, biva izgovoreno (zvučno reproducirano). Znači, program im govori što je na ekranu. Programi koji služe za prilagodbu sadržaja na ekranu za zvučno ili brajevo prikazivanje zovu se čitači ekrana ili screen readeri. Jedan takav program stoji oko 7 000Kn. Ova dva pristupa se obično i kombiniraju, tako da korisnici Brailleovog retka ponekad slušaju sadržaj ekrana, a ponekad čitaju putem retka. Slijepi studenti i učenici, korisnici računala: Poznato je da su vjesnici razvitka upravo mladi ljudi. Tako su u Hrvatskoj upravo slijepi učenici i studenti prvi počeli sa uporabom računala. Prvenstveno zato što im računalo putem dodatne naprave scannera omogućuje čitanje obavezne nastavne literature. Tu je dakako i pisanje seminara i ostalih pismenih radova, koji se mogu naknadno ispraviti, nadopuniti i doraditi. Nadalje, većina studenata rabi računalo i da bi komunicirali s drugim korisnicima putem E-maila, ili SMS-poruka koje mogu čitati putem računala. Na internetu tako postoji i mala zajednica slijepih internet korisnika koji međusobno izmjenjuju savjete, dogovaraju izlaske, razmjenjuju literaturu, ili se jednostavno šale. Postoje i računalne igre za slijepe tekstualne avanture, mozgalice, šah, virtualni svjetovi, akcijske zvučne igre, i mnoge druge. Nadamo se da će ovaj razvoj tehnologije i dalje ići u korist slijepih osoba, te da će biti sve više slijepih koji će koristiti prednosti računala. Te prednosti će im pomoći da se lakše integriraju u društvo, te da ne budu izolirani nego ravnopravni akteri društvenih zbivanja. Mogla bi se otvoriti i nova radna mjesta za slijepe na informativnim telefonima, internet marketingu, zatim programerska radna mjesta, u uredništvima časopisa i još mnoga druga. (Napomena: Podaci navedeni u gornjem tekstu bazirani su na izravnom iskustvu, kontaktu s korisnicima (kroz tečajeve, radionice, i svakodnevne savjetodavne usluge Hrvatskog saveza slijepih), kao i na podacima dobivenim kroz anketu Hrvatskog odbora za brajicu (Siječanj 2001.). Podaci o stanju u inozemstvu bazirani su na procjenama Royal National Institute for the Blind, Velika Britanija, u okviru projekta Tiresias).